<body> Tko je dio svih mojih sutra? <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: foxy lady
kostur: *choco [dz] picture:*


Bog nikome nije obećao dan
bez bola,bez tuge i bez kiše na
putu života,
ali je obećao snagu za dan
utjehu za suze
i svjetlo za put!!

Image Hosted by ImageShack.us

Pronaći točku
koja se zove
JA
uprti prstom u nju
i pokazati je svima...





True colors

You with the sad eyes
Don't be discouraged
Oh I realize
It's hard to take courage
In a world full of people
You can lose sight of it all
And the darkness inside you
Can make you feel so small

But I see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow

Show me a smile then,
Don't be unhappy, can't remember
When I last saw you laughing
If this world makes you crazy
And you've taken all you can bear
You call me up
Because you know I'll be there

And I'll see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow

Image Hosted by ImageShack.us

I believe that imagination is stronger than knowledge.
That myth is more potent than history.
That dreams are more powerful than facts.
That hope always triumphs over experience.
That laughter is the only cure for grief.
And I believe that love is stronger than death.

Image Hosted by ImageShack.us

"Mašta je važnija od znanja."
(Albert Einstein)

Image Hosted by ImageShack.us

"Osmijehom možete i bez novca izgledati mnogo bolje."
(Nepoznati autor)

"Veseo čovjek je kao sunce:kud god ide osvjetljava!"
(Turska poslovica)

Image Hosted by ImageShack.us

BLIZINE

Blizine nisu ono što se obično misli:
Na vrijeme zaustavljeni doticaji
ili sjedinjena dodirivanja.
Blizine su napušteni prostori samoće
i pokreti prema voljenima.
Doticaji su odviše spori
i rijetki da bi zadovoljili
neodoljiv nagon za blizinama,
zbog kojih smo spremni
i na najduža putovanja.
To je dovoljan razlog
zašto ne bismo smjeli odustati
od vlastita duha:
On nas je uvijek znao dovesti
sasvim blizu dragima,
pa i onda
kada su neki od njih
prekoračili granice dodira.
Duh blizine čini stvarnima
više od svih doticanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Jedina

Kako da znam da ne idem sama ovim stazama
Da l' ima ih mnogo koji traže to što i ja
Jer ako ja lutam, a put se već odavno zna
O reci, zašto misliš da sam jedina.

Kako da znam da moja zvijezda nema imena
I možda njen sjaj mene u tami ostavlja
I da li je moja ako svima pripada
O reci, zašto misliš da sam jedina.

Možda je blago koje tražim
već odavno nađeno

Možda je carstvo koje gradiš
Za neku drugu stvarano
A ja ne znam to.

Kako da znam koliko proći treba vremena
I da li je pjesma moja već nekome pjevana
Zato mi kaži kad sam tvoja sad
Jesam li dobra ili najbolja.





Nije mi toga trijeba!
srijeda, 03.12.2008.

Najljepše mi je kad navečer ugasim komp, već pregrijan od predobrih razgovora, lijepih i pozitivnih, optimističnih i ,najvažnije, novih osjećajasmijeh i zamotam se u svojem krevetiću, ušuškam i pokušavam ugrijati svoja hladna stopala. I onda uzmem jastuk u naručje, zagrlim ga jako, upalim si muziku i maštam…ne ne. Ugasim muziku, prevelika mi je gužva u glavi da bi još slušala i riječi pjesama.
Nekad sama sebi idem na živce od pretjeranog kalkuliranja, predviđanja i razmišljanja o budućnosti. U svojoj glavi zamislim cijeli mjesec unaprijed, predviđam moguće odgovore mojih roditelja na pitanja i molbe, predviđam vikende, sastanke, predviđam razgovore, predviđam svoje sumnje, predviđam svoje brige i ide mi na živce to predviđanje.
Al nemrem si pomoći.
Kad neću o ničemu razmišljati, kad se hoću jednostavno opustiti i pustiti mozak na pašu, jednostavno se odmoriti, misli samo dolaze. I naporne su mi. Još se više umorim!
MIČITE SE!!!!!!
I onda samu sebe zateknem kak ubijam vrijeme na jednom glupom i zatupljujućem internetskom središtu i gledam slike ljudi koje na ulici niti ne pozdravim, niti ne poznam, niti kontaktiram s njima, niti su mi prijatelji, al do'h…prijatelji su, virtualni!
Nije mi toga trijeba!
I tak, u nekoj sam relativiše razdoblju kad sam malo zadovoljna svojim životom, drugi tren brinem o svemu preveć, treći me obraduje jedna riječ ili jedan komentar, četvrti sam totalno sfrustrirana zbog maturantske godine! Mah, riječi nisu dovoljne...
Samo hoću razmišljati bez opterećenja i očekivanja, bez mogućih razočaranja i predviđanja događaja. Veselim se Božiću i ferju i kinu i šetnji po Zabočkim bregima i auto školici i možda kakvoj kavici, dočeku, nastupu, satovima kemije ili biologije i tako to.
Al o tom, potom! Uživajte kiss


| komentari [2] da/ne |


Vratija se Šime
četvrtak, 14.08.2008.

Nakon manjih/ većih tehničkih problema kaj se kompa tiče i 2 mjeseca ne funkcioniranja, javljam vam se da znate da vas nisam namjerno napustila...
Eto, čeka me ludi provod po Europi kojeg željno iščekujem.party
Zapravo i nema niš posebno novoga, a nemam sad ni volje ni inspiracije neke pisati.
Budite mi pozdravljeni, a ja tipkam prvom prilikom kad bude neke zanimljivoga...


| komentari [8] da/ne |


Ljudi
utorak, 17.06.2008.

Postoje ljudi…

…pred kojima razmišljam na glas.
…kojima se pokušavam približiti ali oni to na ovaj ili onaj način odbijaju.
…koji zrače jakom pouzdanjem pa imam osjećaj da im mogu reći sve.
…kojima nudim povjerenje, ali njih je sram govoriti otvorenije o određenim temama.
…s kojima se samo smijem.rofl
…koji iskoriste moju pomoć i dobrotu, ali ne zahvaljuju.
…koji mlatare s rukama dok govore.
…čija bespotrebna živčanoća prelazi na druge, jer s kim, si takav si.
…koji bi vam trebali biti najbliži, ali jedine teme koje započinjate su EP i škola.
…koji me ponekad ne doživljavaju.
…s kojima se volim ljubiti jer im je lice mekano!kiss
…koji su ti čas prijatelji, čas potpuni neznanci.
…za koje ne znam kome se uopće povjeravaju.
…koji su naizgled čudaci, a zapravo su miceki i kvalitetne osobe.
…koji definitivno nisu vrijedni moje pažnje, no svejedno ih slušam (da se razumijemo, oni mene ne bi)
…s kojima komuniciram pogledom.
…koji uvijek čekaju da ja prva progovorim, preupitam i pokažem zanimanje.

I svi ti ljudi su danas bili oko mene, dobila sam takvu percepciju njih a da toga nisu bili svjesni. Normalno...
Jer nikad nismo svjesni kakav dojam ostavljamo na ostale ljude, kako nas doživljavaju, nismo svjesni svojeg ponašanja. Možda naša duhovitost, otvorenost ili pak nervoza i letargičnost nekima smeta, živcira ih ili oduševljava.
Fora je u tome kaj nikad ne znamo kaj drugi najiskrenije misle o nama. I onaj papir s vjeronauka ne prikazuje pravu sliku nas, jer mi nismo sastavljeni samo od vrlina i dobrih stvari. U nama postoji i mračna strana koje nismo svjesni, a dosta često ju iskazujemo, izražavamo kroz poglede, kolutanja očima, grube riječi ili bezobrazno ponašanje.
I zato bi trebalo napraviti i popis naših mana.
Znam da to ne bi bilo ugodno, ali baš bih to voljela. Onda bih znala kaj bi trebala i mogla promijeniti, mogla bih savjesno postati bolja osoba. Ili se riješiti tih mana ili ih vješto sakriti.

I znam da su motivi ovog posta upotrijebljeni u već desecima ostalih, ali kad se to tebi dogodi, drukčije je.
Osjećaji su jaki. Razmišljanja naporna.
Misli teške i zamorne.

Tjeram samu sebe da razmišljam pozitivno i da sam sretna. Ide mi. Valjda.


| komentari [15] da/ne |


Samo...
ponedjeljak, 09.06.2008.

Vilo moja (kliknite i poslušajte)

Zbog takvih i sličnih pjesama, ja žalim kaj nemam nikoga da mu pošaljem poruku kad se sjetim ili jednostavno velim da mislim na njega.
Ili da mi samo neko veli: vilo moja...
Svaki put se rastopim. I zamislim.
Kud to vodi? Kud ja to vodim?


| komentari [6] da/ne |


Svima, ne samo njima
srijeda, 04.06.2008.

Ne volim se svađati, ni u kom pogledu. Ne volim se s nekim prepucavati, ne volim govoriti ružne riječi, ne volim se na nekoga derati. Ne volim u žaru iznositi svoja mišljenja, jer se drugima ne sviđaju. Jer ona su ponekad predmet prepirke.
Ne volim bijesno govoriti povišenim tonom.
Baš me pogodilo to popodne. Pokosilo.
Zakaj bi se uvijek ja morala mijenjati? Zakaj bi ja uvijek trebala doći prva i ispričati se?
Znam da se, ispričavši se, izdižemo na višu razinu i pripadamo sloju koji oprašta, koji je povlašten i koji pokušava stvari popraviti, neovisno o krivici. Postajemo bolji ljudi. Bolje osobe.
Ali teško je. Pogotovo kad niste niš krivi.
Pogotovo kad ste tokom prepirke cijelo vrijeme šutjeli, a osoba koja se derala na vas imala monolog u kojem vas je izvrijeđala, psihički dotukla i opet ponizila.
Opet
i opet.
Ja opraštam. Hoću. To je važnije od «moram»

xxx says: mah
xxx says: Bog ti je dal dva uha
xxx says: čez jene nutra, čez druge van! yes

Ne volim kad me se okrivljuje za neke kaj nisam napravila, kad nisam kriva. A ja nemam dovoljno hrabrosti, tj. imam i previše strahopoštovanja pa ne velim u facu i ne usprotivim se.
Ne volim kad me se omalovažava i kad me drugi prikazuju onakvom kakva uopće nisam.
A ti se baš naslađuješ u tome…
Stvara se kriva slika, koja se kasnije ne bude mogla samo tak izbrisati.

Čak me i u najdivnijim trenucima dana proganjaju te stvari. Nebi mi trebale tolko značiti, al jače su od mene.
U djeliću sekunde ja shvatim koliko povjerenja (ne) imaju u mene.
Stvarno, al stvarno neznam koji je razlog. Zapravo ga ne bi trebali imati.

Uh što volim gluhe, hladne večeri kad se opuštena uljuljam među jastuke svoga srca i sanjam.
Budna sanjam.
I onda: RAD! Umni rad. Mašta. Kalkuliranje. Razmišljanje. Sjećanja. Uspomene. Buljenje u prazno. Otupljivanje. Smijanje.
Neki odlaze u toplice, saune, masaže.
Mene samo pustite na miru. Pustite me da šutim. U tišini. I ne osuđujte me. Jer ja nisam biljka, nisam robot, nisam čudnovati kljunaš, nisam papir, nisam, nisam, nisam. Ja sam čovjek! (shvatite već jednom)

Znam kaj trebam ispraviti, kaj korigirati, u čemu se popraviti i istaknuti. Al samo odgađam.
Odgađanje mi nikad nije dobro napravilo.
Periculum in mora!!
Od sutra! Od sutra! Od sutra! Poznato?
Prošlo je pola godine. Od sutra????? Jea, wrajt!



A zrake se probijaju kroz gustu mrežu i ipak dolaze, prolaze i obasjaju mi čelo. Prosvijetle me, natjeraju da se smijem i da ne mogu stati.
Dobro je to...
Jer stvarno neznam u kojem sam stanju. U drugom nisam!smijeh
Možda trećem, petom, plusbeskonačnom. Nije ni bitno. Bitno je to da ga nemrem definirati.
A da preživim dan, potrebni su mi pravac i ljubavnica mu kružnica, miss piggy, danijel boto, burazeri blizanci, zagrljaj ispred ogledala i neke slatkoga poslije ručka. Ah..
Neznam kaj da velim na sve to napisano...
Ja znam kaj znači.
To jedino.

Jagode, ja, jagode sa šlagom!fino


| komentari [7] da/ne |


Tišina, ali ona ugodna...
srijeda, 28.05.2008.

Prisutne su česte promjene raspoloženja.
Tipično, niš čudno, ali novo!
Od tjeskobe, samosažaljenja, jada, očaja, do sreće i radosti. Sva sreća što iz dana u dan ima sve više iskrenih dugih razgovora s najdražima, a to je ono što mi je često falilo!
Priznajem.
Osjećam blizinu, zbližavanje.
Ponekad mi je potreban zagrljaj bez riječi!
ZAGRLI ME! (prvom prilikom)
Ponekad mi je potreban poljubac bez riječi!
POLJUBI ME! (kad želiš)
Samo me primi za ruku i sve bu ok. Ja bum ok.
Hodali budemo cestom i dalje, al ipak ću se osjećati posebnije, bolje.
Samo pomoću dodira.

«Besplatno primiste, besplatno dajte!»
Hvala ti Bože...
Hvala i vama!kiss


| komentari [6] da/ne |


O svemu pomalo
utorak, 20.05.2008.

Slučaj 1: U onima koji se nametljivo definiraju dobrima, tj. žele se definirati dobrima vidim zlo. Vidim zle poglede, zlu netoleranciju, zao pogled na tuđa mišljenja, vidim bljeskove zloće u njihovim očima.

Slučaj 2: Ponekad mi se ne da čitati tuđe nove postove! Znam da su ljudi kreativni, pametni, puni zrelih razmišljanja i da ti tekstovi imaju umjetničku, ali i sentimentalnu vrijednost. Znam isto da za njih to puno znači, kao i za mene moji. Znam isto tako da moje subjektivno mišljenje o mojem pisanju i izražavanju i njihovom pisanju nije isto. Možda zbog toga...(al ljudi, vi samo pišite. ja budem vas čitala)

Slučaj 3: Što definiramo pod pojmom «voljeti»? Voljeti je glagol koji je zapravo jako relativan. To je riječ kojom se objedinjuju svi pozitivni osjećaji usmjereni prema nekoj osobi, naša oduševljenost njenom pojavom, uživanje u njenoj blizini i progovorenoj riječi. Voljeti znači i prihvaćati mane. (priznajem da mane još nisam prihvatila)…Nekad sama sebi velim: ak čovjek može «voljeti», tj. olako reći da voli neku pjesmu, životinju, bend, vrstu hrane ili odjeću, zakaj je tak teško reći stvorenju, živome čovjeku, bližnjemu da ga volimo?

Slučaj 4: Oni su zatucani i zadrti. Dobro bi im došel Bachov apsolutizam, modernizacija i lansiranje u 2008. godinu 21. tisućljeća.

Slučaj 5: Kad pričamo o grupama, o dijadama, o prijateljstvu osjećam se užasno usamljeno. Znam da sam prijatelj mnogima, al kad se treba odlučiti za jednu osobu, one se odluče. Ja bi vjerojatno ostala sama. Jer ti si predaleko, ti više nisi dio naše dijade. Pripadnost je moj kamen spoticanja.

Slučaj 6: Sjedim i razmišljam kaj da napišem sljedeće. Ne znam. Prije 5 minuta sam znala. I znam svaki dan kad legnem u krevet. Sad ne. Ko da je bitno.

Osjećam se kao da skupljam tuđe mrvice. Mrvice koje oni ostavljaju jer im nisu potrebne, a ja se ko idiot tome radujem. Al ja to ne želim!



Ne želim biti nečija marioneta. Ne želim da netko vlada mojim umom, usmjerava moje stavove i zapovijeda na koju stranu svijeta da gledam.
I ja to nikako nisam.

Samo napominjem.

Smijanje nije dovoljno. Trebam puno više.

Ah...Stvarno čudno popodne.lud


| komentari [12] da/ne |


Običam...
nedjelja, 11.05.2008.

Izmučena tijelom i duhom od dva dana nespavanja, ali slatkog nespavanja, nađem trenutak mira i sklopim oči. Trenutak potpune tišine oko mene, ali i u meni. I čujem kako me netko zove, ali ne dižem glavu. Ona je i dalje naslonjena na koljena i miruje. Netko me zove opet, a kad uvidi da me umor svladao odustane i obrati se prijatelju do. I reče mu:

« Zaspala je…
(tišina nekih 15 sekundi)
…Ona je stvarno super cura! »

Još sam nekoliko minuta slušala o sebi i mirovala vjerojatno radosnija nego ikad do tad, a zatim sam podigla glavu i pokazala svoje nasmiješeno lice. Pokazala sam sreću.
Bila sam radosna jer me se netko sjetio u toj gluhoj noći dok su svi spavali. Dozvao me da bi me nasmijao, da bi me obradovao i da bi sa mnom popričao.
Da bi iskoristili zadnje sate našeg savršenog putovanja.
Putovanja prepunog doživljaja za pamćenje, zagrljaja, razgovora, češkanjafino, lijepih riječi, pjevanja, plesanja, povjeravanja, istomišljenja, sarkazma, zbližavanja...



I onda kad sam još tak neke čula…cijeli svijet je bil moj!
Shvatite da godine izgrađivanja samih sebe, svog karaktera i osobnosti, razvijanja svojih vrlina i vješto skrivanje mana ipak ima rezultata.
I to je najveća radost!
Nekome se sviđate kao osoba...neprocjenjivo!

Koliko nam male, zapravo obične svakodnevne riječi mogu uljepšati trenutak, večer, dan, tjedan. Zaista mogu!
Brišem pločice u kuhinji, radio je upaljen i zasvira pjesma koja me točno vrati godinu unatrag, u točno vrijeme, točnu lokaciju. I zaljuljam se, opustim se i prisjećam isto takvog ljuljanja u ritmu jedne večeri pred mnoštvom ljudi. Ali za mene je postojalo samo dvoje.
Ostali nisu bili važni...

A kad bih mogla vratiti vrijeme možda bih i učinila nešto zbog čega bih u sadašnjosti žalila.
Jer, nisam to napravila i svejedno mi je. Možda bi onako drukčije bilo zanimljivije.
Tak je uvijek u životu. Žalimo za drugom prilikom, jer nismo zadovoljni posljedicama koje je izazvala ili nije izazvala prva prilika.
Prvi pokušaj nečega. Prva odluka.

A za kraj sjećanje na after party oko 5.00 ujutro:

Kad se sjetim ja moja Juliška
kako si mene ljubila
kako smo samo ludo plesali
dok su čardaš svirali

Tvoje male slatke čizmice
zemlju nisu dirale
nije bilo ljepše curice
od tebe golubice...


Kad se spoje tamburaši, solo gitara, nečija ruka na mojoj i žuta boja dobije se, hm… SREĆA!!!
Isijavam, dotaknite me! smijeh


| komentari [10] da/ne |